Skip to main content

Kontakti

ImePozicijaTelefon
Matko Erceg Tajnik Udruge 021-329-457
Antonija Čelan Predsjednik Udruge 021-329-453
  • Created on .
  • Hits: 1354

HT-XRD – kada industrija želi znati što se događa s materijalom tijekom zagrijavanja

Mnoge industrije koriste toplinske metode poput DSC-a, TGA-e ili TG-FTIR-a kako bi pratile ponašanje materijala pri povišenim temperaturama. Te metode daju vrijedne informacije o toplinskim efektima, gubitku mase ili oslobađanju plinova, ali često ne mogu odgovoriti na najvažnije pitanje:

Koje su se strukturne promjene dogodile u materijalu?

Upravo tu HT-XRD (visokotemperaturna rendgenska difrakcija) pruža jedinstvenu prednost. Ova metoda omogućuje izravno praćenje kristalne strukture materijala tijekom zagrijavanja, čime se može točno odrediti kada nastaju nove faze, koje faze nestaju te kako se materijal mijenja tijekom proizvodnog procesa ili eksploatacije.

Koju korist industrija ima od HT-XRD analize?

HT-XRD omogućuje:

  • optimizaciju temperatura proizvodnje i toplinske obrade
  • identifikaciju uzroka nestabilnosti materijala
  • razvoj novih formulacija proizvoda
  • praćenje faznih transformacija tijekom proizvodnje
  • procjenu temperaturne stabilnosti materijala
  • smanjenje troškova razvoja i ispitivanja

Primjeri primjene u industriji

Građevinski materijali i geopolimeri

HT-XRD omogućuje praćenje promjena mineralnih faza tijekom pečenja, sinteriranja ili izlaganja visokim temperaturama. Time se mogu optimizirati recepture cementa, geopolimera, keramike i vatrostalnih materijala.

Metalurgija

Praćenje nastanka i raspada faza tijekom toplinske obrade omogućuje preciznije definiranje tehnoloških parametara te razvoj materijala boljih mehaničkih svojstava.

Polimeri i kompoziti

Analizom kristalizacije i promjena kristalnosti moguće je optimizirati preradu polimera te poboljšati njihovu toplinsku i mehaničku stabilnost.

Energetski i baterijski materijali

HT-XRD omogućuje istraživanje stabilnosti materijala pri radnim temperaturama te razvoj dugotrajnijih i pouzdanijih sustava za pohranu energije.

Zašto HT-XRD kada već postoje DSC ili TGA?

DSC može pokazati da se pri određenoj temperaturi dogodila reakcija.

TGA može pokazati da je došlo do gubitka mase.

TG-FTIR može pokazati koji su plinovi nastali.

HT-XRD pokazuje koji je materijal nastao ili nestao tijekom tog procesa.

Drugim riječima, HT-XRD ne pokazuje samo da se promjena dogodila, nego objašnjava njezin uzrok i posljedicu na strukturu materijala.

Donošenje boljih odluka temeljenih na podacima

Za industriju to znači manje pokušaja i pogrešaka tijekom razvoja proizvoda, kraće vrijeme razvoja, bolju kontrolu kvalitete i veću pouzdanost proizvodnih procesa. HT-XRD pruža informacije koje omogućuju donošenje odluka temeljenih na stvarnim strukturnim promjenama materijala, a ne samo na indirektnim pokazateljima.

Kada je potrebno razumjeti kako se materijal ponaša pri povišenim temperaturama i koje promjene određuju njegova konačna svojstva, HT-XRD predstavlja jednu od najvrjednijih analitičkih metoda dostupnih industriji.

4 - Kvalitetno obrazovanje, 8 - Dostojanstven rad i gospodarski rast, 9 - Industrija, inovacije i infrastruktura, 17 - Partnerstvom do ciljeva

  • Created on .
  • Hits: 807

Više od analize: kako kombinacija SEM, EDS, FTIR, Raman, UV/VIS i XRD tehnika otkriva cjelovitu priču o materijalu

U suvremenoj industriji sve je manje dovoljno znati samo kemijski sastav materijala. Kako bi se razumjeli uzroci kvarova, optimizirali proizvodni procesi ili razvili novi proizvodi, potrebno je poznavati strukturu, morfologiju, fazni sastav i kemijska svojstva materijala. Upravo zato vodeće tvrtke sve češće koriste kombinaciju više naprednih analitičkih metoda koje zajedno pružaju cjelovitu sliku materijala.

Jedna od najmoćnijih tehnika za istraživanje površine i mikrostrukture materijala je pretražna elektronska mikroskopija (SEM). Sustav JEOL JSM-7600F omogućuje promatranje površine materijala pri vrlo velikim povećanjima i visokoj rezoluciji, otkrivajući detalje nevidljive klasičnim optičkim mikroskopima. Pukotine, poroznost, raspored čestica, vlakana ili kristala mogu se analizirati na mikro i nanometarskoj razini.

Kada se SEM kombinira s EDS elementnom analizom, moguće je odrediti i kemijski sastav promatranih područja. Na taj način istraživači mogu utvrditi koji su elementi prisutni u pojedinoj čestici, inkluziji, korozijskom produktu ili nečistoći te identificirati potencijalne uzroke problema u proizvodnji.

No, sama elementna analiza često nije dovoljna. Zato se karakterizacija nadopunjuje spektroskopskim metodama poput FTIR, Raman i UV/VIS spektroskopije. FTIR spektroskopija omogućuje identifikaciju organskih spojeva, polimera, premaza i aditiva analizom njihovog karakterističnog infracrvenog spektra. Raman spektroskopija pruža dodatne informacije o molekulskoj strukturi, kristalnosti i kemijskim vezama, dok UV/VIS spektroskopija omogućuje analizu optičkih svojstava, apsorpcije i elektroničkih prijelaza u različitim materijalima.

Za potpuno razumijevanje materijala često je potrebno poznavati i njegovu kristalnu strukturu. Tu ključnu ulogu ima rendgenska difrakcija (XRD), koja omogućuje identifikaciju kristalnih faza, određivanje kristaliniteta, veličine kristalita i strukturnih promjena. XRD može otkriti informacije koje nisu dostupne niti jednom drugom metodom, osobito kod minerala, keramike, metala, građevinskih materijala i naprednih funkcionalnih materijala.

Prava snaga ovih metoda dolazi do izražaja kada se koriste zajedno. Primjerice, SEM može otkriti nepoznatu česticu na površini proizvoda, EDS pokazati njezin elementni sastav, FTIR ili Raman identificirati kemijsku prirodu spoja, a XRD potvrditi kristalnu fazu materijala. Takav integrirani pristup omogućuje precizno rješavanje problema koji bi pojedinačnim metodama ostali nerazjašnjeni.

Industrije koje najviše koriste ovakve napredne pristupe uključuju proizvodnju polimera i kompozita, farmaceutsku industriju, energetiku, metalurgiju, građevinske materijale, prehrambenu industriju, zaštitu okoliša i razvoj nanomaterijala. Rezultat su brže otkrivanje uzroka problema, učinkovitija kontrola kvalitete, smanjenje troškova razvoja i povećanje konkurentnosti proizvoda.

Na Kemijsko-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu dostupna je suvremena istraživačka infrastruktura koja omogućuje upravo ovakav multidisciplinarni pristup karakterizaciji materijala. Kombinacijom elektronske mikroskopije, spektroskopskih tehnika i rendgenske difrakcije gospodarstvu se pruža mogućnost dobivanja odgovora na složena pitanja o materijalima – od njihove površine i kemijskog sastava do unutarnje kristalne strukture.

Jer kada se različite analitičke tehnike povežu u jednu cjelinu, materijal prestaje biti samo uzorak i postaje izvor informacija koje vode prema inovacijama, kvalitetnijim proizvodima i uspješnijem poslovanju.

  • Created on .
  • Hits: 225

UKITS // poziv na predavanje

Poštovane kolegice i kolege, 

U ime Izvršnog odbora Udruge kemijskih inženjera i tehnologa Split, pozivam vas na predavanje: Multi-scale Modelling Simulations Considering the Future of Chemical Engineering koje će održati prof. Blaž Likozar s National Institute of Chemistry (NIC) u Ljubljani. 

Predavanje će se održati u petak, 29. svibnja 2026. godine s početkom u 14 sati u predavaonici E402 Kemijsko-tehnološkog fakulteta u Splitu. 

Abstract:

While the concept of multi-scale catalysis modelling stems from ab initio calculations, their coupling to higher lever simulations is required to unlock its full potential. The application to industrially-relevant conditions began in the previous decade, when it was acknowledged that surface phenomena themselves might predict a good catalyst, but cannot ascertain that it will actually perform well when applied. With increasing computational power, we are approaching the dream of designing the catalyst, reactor and operational parameters concomitantly. If possible, this is performed on a first-principles basis, requiring a decrease in the uncertainty of in silico computations and construction of a viable digital twin, encompassing all scales from single atom catalysis to continuum.
As such approaches require a tremendous amount of computational and human power, machine learning methods have been proposed to usher this new reality. Nonetheless, this is not without challenges. Adhering primarily to (simplified) surface phenomena, although useful in preliminary catalyst screening, risks losing features upon further scale-up.
Herein, we will present some topical use cases in the field of emerging chemical feedstocks, such as CO2 reduction, hydrogenations and bio-refining. Being on the nexus of catalysis, engineering and computing, these examples show how different aspects might be capitalised: looking into, for example, computational catalyst design, multi-scale CO2 conversion description, optimisation for complex bio-based feedstock processing etc.

CV:

Prof. Blaž Likozar is the head of the Department of Catalysis and Chemical Reaction Engineering at the National Institute of Chemistry (NIC), leading the programme “Chemical Reaction Engineering”, as well as numerous research projects (15 H2020 / 50 in Horizon Europe alone). His expertise lies (among others) in heterogeneous catalysis materials, modelling, simulation, and optimization of process fluid mechanics, transport phenomena, and chemical kinetics. He worked at the University of Delaware in 2014–2015 as a Fulbright Program researcher. He has authored >400 articles, was cited >10000 times, having a h-index of 61. He is also involved in many industrial projects, amongst others, with TotalEnergies, Evonik Industries, UPM, Novartis, Carbon Recycling International… He is a recipient of the Pregl and Zois awards.

  • Created on .
  • Hits: 385

Sinteza i karakterizacija MOF-a u svrhu razvoja novih polimer-inkluzivnih membrana

MOF smanjenRazvoj naprednih funkcionalnih materijala ima ključnu ulogu u modernom kemijskom inženjerstvu, osobito u području separacijskih tehnologija. Među materijalima koji posljednjih godina privlače veliku znanstvenu pozornost nalaze se Metal–Organic Framework (MOF) materijali te Zeoliti, koji se zbog svoje specifične strukture i visoke poroznosti često koriste kao funkcionalni dodaci u naprednim membranskim sustavima.
MOF materijali predstavljaju kristalne porozne strukture izgrađene od metalnih iona ili metalnih klastera povezanih organskim ligandima. Ovakva struktura rezultira iznimno velikom specifičnom površinom i kontroliranom poroznošću, što omogućuje precizno podešavanje adsorpcijskih i transportnih svojstava materijala. S druge strane, zeoliti su anorganski aluminosilikatni kristali s dobro definiranom mikroporoznom strukturom koji se već desetljećima koriste u katalizi, adsorpciji i separacijskim procesima.🔬
U kontekstu membranskih tehnologija posebno je zanimljiva sinteza i modifikacija zeolita s ciljem njihove integracije u Polymer Inclusion Membrane (PIM) sustave. Sinteza zeolita najčešće se provodi hidrotermalnim postupkom, pri čemu se iz aluminosilikatnih prekursora formiraju kristalne strukture s precizno definiranim porama. Nakon sinteze, zeoliti se mogu dodatno funkcionalizirati površinskim modifikacijama kako bi se poboljšala kompatibilnost s polimernom matricom i povećala selektivnost transporta ciljnih molekula ili iona.
Ugradnja modificiranih zeolitnih ili MOF čestica u polimernu matricu omogućuje formiranje kompozitnih polimer-inkluzivnih membrana s poboljšanim transportnim svojstvima. U takvim sustavima porozna struktura anorganskih čestica djeluje kao selektivni put za difuziju određenih kemijskih vrsta, dok polimer osigurava mehaničku stabilnost i fleksibilnost membrane.
Zbog mogućnosti preciznog dizajna strukture i kemijskih svojstava, MOF materijali i zeoliti predstavljaju vrlo perspektivnu skupinu materijala za razvoj novih generacija separacijskih membrana. Istraživanja u ovom području usmjerena su na optimizaciju sinteze, kontrolu veličine i morfologije čestica te razvoj učinkovitih metoda njihove integracije u polimerne sustave kako bi se postigla visoka selektivnost i stabilnost u različitim procesima separacije.
  • Created on .
  • Hits: 203

Tema diplomskih i završnih radova: Sinteza i karakterizacija geopolimera

diplomski geopolimeri2Razvoj novih materijala jedan je od ključnih izazova suvremenog kemijskog inženejrtva, posebno u području održive gradnje i naprednih funkcionalnih materijala. Među materijalima koji u posljednjih dvadesetak godina privlače značajnu znanstvenu i industrijsku pozornost su geopolimeri (eng. geopolymer) – ili ponekad nazvani i kao "bezcementni vezivni materijali". Geopolimeri su anorganski polimerni sustavi koji se dobivaju alkalnom aktivacijom aluminosilikatnih materijala kao sirovina.
Geopolimeri predstavljaju zanimljivu alternativu konvencionalnim cementnim materijalima jer omogućuju dobivanje materijala s vrlo dobrim mehaničkim i kemijskim svojstvima uz potencijalno manji okolišni otisak posebno CO2 emisije. Njihova struktura temelji se na trodimenzionalnoj aluminosilikatnoj mreži nastaloj procesom geopolimerizacije, u kojem se silikatni i aluminatni tetraedri povezuju u stabilnu amorfnu ili polukristalnu strukturu. Superiroan svojstva ovih matewrijala potječu upravo na ovoj vezi koja je kemijska veza!
Jedna od najčešće korištenih sirovina za laboratorijsku pripravu i sintezu geopolimera je metakaolim. Metakaolin, za ovu i druge namjene prirpavlja se tzv. procesom kalcinacije glinenog minerala Kaolinita. Metakaolin je visoko reaktivna aluminosilikatna sirovina koja omogućuje relativno kontroliranu sintezu geopolimernih materijala, što ga čini iznimno pogodnim modelnim sustavom za eksperimentalna istraživanja na diplomskom studiju.

Posebno zanimljivo područje istraživanja predstavljaju toplinska svojstva geopolimera. Zahvaljujući svojoj kemijskoj i strukturnoj stabilnosti, geopolimeri pokazuju dobru otpornost na povišene temperature, relativno nisku toplinsku vodljivost te mogućnost primjene u vatrootpornim materijalima, izolacijama i visokotemperaturnim kompozitima. Razumijevanje povezanosti između mikrostrukture, poroznosti, kemijskog sastava i toplinskih svojstava ključno je za razvoj materijala s ciljanim performansama.
Diplomski i završni radovi na ovoj temi uključivat će eksperimentalni pristup koji obuhvaća:
  • sintezu geopolimera na bazi metakaolina,
  • optimizaciju sastava alkalnog aktivatora i procesnih uvjeta,
  • karakterizaciju strukture i mikrostrukture dobivenih materijala,
  • određivanje toplinskih svojstava i stabilnosti materijala.
U sklopu rada studenti će imati priliku upoznati se s metodama karakterizacije materijala koje se često koriste u znanstvenim istraživanjima i industriji, poput:
  • Difrakcije X zraka na praškastim materijalima (eng. X-ray Diffraction (XRD)) u svrhu analizu strukture,
  • Pretražnu elektronsku mikroskipiju /engl. Scanning Electron Microscopy (SEM)) za promatranje mikrostrukture,
  • Termogravimitrijsku analizu (eng. Thermogravimetric Analysis (TGA)) i drugih metoda za određivanje toplinske stabilnosti.
Ovakav rad omogućuje studentima razvoj praktičnih laboratorijskih vještina, razumijevanje odnosa struktura–svojstva–primjena materijala, te sudjelovanje u istraživanju materijala koji imaju velik potencijal u područjima poput održive gradnje, vatrootpornih materijala i naprednih kompozita.
Diplomski ili završni rad na temi geopolimera posebno je zanimljiv studentima koji žele kombinirati kemiju materijala, tehnologiju procesa i eksperimentalni rad, te steći iskustvo u području koje se intenzivno razvija i ima značajan potencijal za buduća znanstvena i industrijska istraživanja.
  • Created on .
  • Hits: 220

Sažetak projekta i ciljevi

Polimerne inkluzivne membrane (PIM) predstavljaju inovativnu alternativu konvencionalnim ekstrakcijskim metodama nudeći selektivnost, mogućnost ponovne uporabe i manji negativan utjecaj na okoliš zbog značajnog smanjenja uporabe organskih otapala. Znanstvena istraživanja u ovom području sve više se usmjeravaju prema razvoju ekološki prihvatljivih tehnologija za tretiranje otpadnih voda, posebice onih kontaminiranih metalima. Za pripravu PIM-ova najčešće se koriste bionerazgradivi polimeri poput poli(vinil-klorida), no novija istraživanja u fokus stavljaju biorazgradive polimere iz obnovljivih izvora poput polilaktidne kiseline čime se otvaraju mogućnosti još zelenijeg pristupa. Uslijed nedovoljnog broja znanstvenih istraživanja alternativnih PIM-ova znanstvena zajednica nije u mogućnosti izvršiti njihovu usporedbu s postojećim PIM-ovim te donijeti utemeljen zaključak o potencijalu ekoloških prihvatljivijih polimera za njihovu izradu. Osnovni cilj projekta je priprava unaprijeđenih postojećih i alternativnih PIM-ova uz iznalaženje ekološki prihvatljivijih rješenja kroz optimizaciju sastava i postupaka prerade polimernih materijala utemeljenih na podatcima o strukturi i svojstvima materijala, te stabilnosti i učinkovitosti ekstrakcije PIM-ova. Projektom se primarno želi potaknuti interdisciplinarni pristup razvoju PIM-ova uz uporabu širokog spektra dodataka te metoda karakterizacije materijala kako bi se izradila baza podataka PIM-ova temeljenih na biorazgradivim polimerima iz obnovljivih izvora koja će omogućiti daljnji razvoj održivih rješenja PIM-ova.

Cilj projekta:

  1. Razviti postupke priprave i ispitati primjenjivost većeg broj bionerazgradivih i biorazgradivih polimera te različitih ekstraktanata, omekšavala, punila i otapala u preradi i primjeni polimernih inkluzivnih membrana.
  2. Optimizirati postupke prerade postojećih i alternativnih polimernih inkluzivnih membrana te ih usmjeriti prema ekološki prihvatljivijim rješenjima.
  3. Provesti karakterizaciju strukture i svojstava ekstrakcijski i transportno najučinkovitijih polimernih inkluzivnih membrana.
  4. Ispitati potencijal primjene polimernih inkluzivnih membrana u realnim vodenim sustavima.
  5. Izraditi web stranicu i bazu podataka za usporedbu svojstava i učinkovitosti postojećih i alternativnih polimernih inkluzivnih membrana.
  6. Povećanje kvalitete znanstvenih radova te broja prijava na kompetitivne izvore financiranja.
  7. Uspostavljanje većeg broja suradnji s inozemnim partnerima.

  • Created on .
  • Hits: 232

Polimerne inkluzivne membrane: održivi razvoj i učinkovitost uklanjanja metala iz otpadnih voda (SPIMe)

Utjecaj različitih industrija na kvalitetu vodenih sustava doveo je do usmjeravanja znanstvenih istraživanja ka iznalaženju ekološki prihvatljivijih rješenja u tretiranju industrijskih otpadnih voda onečišćenih metalima. Uslijedio je razvoj polimernih inkluzivnih membrana (PIM) kao alternative klasičnim tehnikama ekstrakcije otapalom, ionske izmjene, adsorpcije ili taloženja. Ova vrsta polimernih membrana primarnu primjenu pronalazi u mogućnosti selektivne ekstrakcije i pročišćavanja brojnih metala u industrijskim otpadnim vodama uz istovremeno pročišćavanje same vode, implementacija kružnog gospodarstva. Neke od prednosti ovog tipa ekstrakcije u odnosu na klasične ekstrakcije su izvrsna selektivnost, jednostavnost korištenja s istovremenom ekstrakcijom te povratnom ekstrakcijom (engl. back-extraction, što ih čini pogodnima za on-line industrijsko odjeljivanje), stabilnost, ponovna uporaba te manji negativni utjecaj na okoliš. Shematski prikaz PIM ekstrakcije, slika 1:

slika 1 pim ekstrakcijaSlika 1. PIM ekstrakcija

Bazu PIM-ova čini polimerna matrica, kao osnovna čvrsta struktura, u koju se dodaju tekući ekstraktanti (nosači) za selektivno izdvajanje specifičnih metalnih iona (analita) iz različitih tekućih medija, te omekšavala s ciljem poboljšanja mehaničkih svojstava polimerne matice, tj. polimerne membrane uz omogućavanje lakšeg gibanja ekstraktanta u njoj. Uspješno razvijeni PIM-ovi moraju biti mehanički i toplinski stabilni sustavi pri čemu ne smiju otpuštati komponente membrane u okruženje u kojem se nalaze već isključivo osigurati ekstrakciju željenih analita iz ciljanog medija. Postizanje željenih svojstava PIM-ova temelji se na odabiru komatibilnih komponenata PIM-ova uz varijaciju njihovih sastava. Razvoj PIM-ova prvenstveno je išao u smjeru uporabe bionerazgradivih polimera kao što su poli(vinil-klorid) (PVC), poli(viniliden fluorid-ko-heksafluorpropilen) (PVDF-HFP), ali uslijed sve većih ekoloških problema posebno zbog uporabe polimera iz neobnovljivih izvora pobudio se interes za njihovom zamjenu s biorazgradivim polimerima iz obnovljivih izvora s naglaskom na ekološki prihvatljivu proizvodnju. Pod ekološki prihvatljivijom proizvodnjom, tj. preradom podrazumijeva se iznalaženje ekološki prihvatljivijih otapala za postupak izlijevanja membrana iz otopina ili postupaka prerade bez otapala. Za postojeće PIM-ove se najčešće koriste tetrahidrofuran, kloroform i diklormetan. Prema dostupnoj literaturi, biorazgradivi polimeri predstavljaju održivu alternativu u proizvodnji PIM-ova, ali alternativu koja mora prevladati određene izazove u industrijskoj primjeni pri čemu se na prvom mjestu misli na stabilnost ovakvih sustava. Međutim, uslijed nedostatka većeg broja sveobuhvatnih istraživanja o stabilnosti i učinkovitosti ekstrakcije PIM-ova, koji se temelje na biopolimerima te polimerima iz obnovljivih izvora, ukazala se velika mogućnost usmjeravanja istraživanja prema spomenutim alternativama uz adekvatni odabir ekstraktanata i omekšavala, pri čemu će se ići na iznalaženje ekološki prihvatljivijih varijanti. U ograničenim literaturnim izvorima uglavnom se spominje polilaktidna kiselina (PLA) kao polimerna osnova ovakvih PIM-ova jer se zbog svojih svojstava može uspoređivati sa široko primjenjivim polimerima kao što su PVC, polistiren (PS) te polipropilen (PP) pri čemu se naglašavaju njegova inferiorna mehanička svojstva u odnosu na spomenute širokoprimjenjive polimere. Primjena PLA otvara mogućnosti priprave membrana izlijevanjem iz otopina te toplinskom preradom u koju spada ekstruzija i injekcijsko prešanje, pri čemu se otvara mogućnost primjene novih tehnologija kao što je 3D ispis. Postupci prerade bez otapala navedenu alternativu čine još "zelenijom". Istraživanje će se istovremeno provoditi na unaprijeđenim postojećim (npr. PVC, PVDF-HFP, celulozni triacetat (CTA)) i alternativnim PIM-ovima kako bi se iniciralo postavljenje baze podataka koja bi osigurala kvalitetniju usporedbu spomenutih sustava, a koja će biti temeljena na rezultatima istraživanja strukture i svojstava proizvedenih membrana. Istraživanje postojećih PIM-ova biti će usmjereno ka primjeni ekološki prihvatljivijih otapala (otapala dobivena iz obnovljivih izvora kao što su etil-acetat, aceton, dihidroleglukozenon). Prema dostupnim literaturnim izvorima izbor otapala ima veliki utjecaj na morfologiju, poroznost te selektivnost PIM-ova. Uporabom dodataka u vidu različitih sferičnih i slojevitih punila (npr. slojeviti montmoriloniti) ispitivat će se njihov utjecaj na strukturu materijala, mehanička i toplinska svojstva te transmembranski transport ciljane kemijske vrste. Modificirana struktura materijala može dovesti i do stvaranja mikro i nano šupljina (kanala) što uz navedeno može imati veliki utjecaj na efikasnost ekstrakcije. Uslijed nedovoljno istraženih alternativnih PIM-ova uzet će se u obzir rizik uvođenja istih, pri čemu će se za eksperiment osigurati širok spektar ekstraktanata, omekšavala, punila, metalnih analita i otapala. Polimerna matrica, osnovni strukturni materijal PIM-ova, usmjerit će se prema biopolimerima (npr. celuloza, alginati, škrob) te biorazgradljivim polimerima (npr. PLA, poli(hidroksi-butirat) (PHB), polikaprolakton (PCL), poli(laktidna-ko-glikolna) kiselina (PLGA), poli(trimetilen-karbonat) (PTMC)). Imajući u vidu temeljne principe rada PIM-ova, ispitivat će se utjecaj prerade polimernih mješavina i kompozita, dodataka (ekstraktanata, omekšavala i punila) te postupka prerade na strukturu, morfologiju i svojstva (mehanička, toplinska, površinska) osnovne polimerne matrice membrane, postojećih i alternativnih PIM-ova. Mehanička ispitivanja biti će eliminacijski faktor koji će usmjeravati odabrane membrane na brzi eksperiment ekstrakcije nakon čega će se pozitivno ocjenjene membrane upotrijebiti za ispitivanje transporta u dvokomornim ili višekomornim transportnim ćelijama uz manualni sustav monitoringa sastava donorske i akceptorske otopine, te mogućnost podešavanja različitih uvjeta (npr. miješanje, temperatura). Komore koje će se upotrjebljavati za ispitivanje transporta biti će 3D ispisane te će se podešavati prema potrebama. Zbog automatizacije monitoringa sastava akceptorske i donorske otopine u sklopu projekta će se nabaviti nadogradnja transportnih komora s protočnim sustavom uz spektrofotometrijske i elektrokemijske detektore. Razvijene PIM-ove upotrijebit će se i u analitici realnih vodenih sustava (okolišne vode, kućne i industrijska otpadne vode). Osim navedenih istraživanja provodit će se i matematičko modeliranje sustava primjenom postojećih matematičkih modela za opisivanje transporta kroz membranu uzimajući u obzir dobivene eksperimentalne podatke postojećih i alternativnih PIM-ova. Mogućnost variranja velikog broja parametara potencijalno može osigurati nastavak istraživanja i za buduće projekte. Rizici koji se mogu javiti tijekom provedbe projekta primarno se odnose na nemogućnost provedbe pojedinih eksperimenata uslijed kvarova opreme koji su uzeti u obzir u financijskom planu, pri čemu će se on prilagoditi novonastalim okolnostima. Prednost istraživačke grupe je u širini kompetencija i vještina provedbe mjerenja na velikom broju već dostupnih, „in-house“ tehnika kojima se i uslijed odstupanja od početnih planova mogu i dalje postići ciljevi projekta. Redovna evaluacija napretka projekta omogućit će pravovremeno identificiranje rizika i prilagodbu planiranih aktivnosti, kako bi se osigurala visoka razina kvalitete istraživanja i postizanje ciljeva projekta.

Radni paketi:

RP1 – Prerada polimernih materijala (mješavine, kompoziti) za pripravu postojećih i alternativnih PIM-ova uz ispitivanje mehaničkih svojstava. Povratna sprega s RP2. SPJ, MJ, IK, BA, NSV, ME, DJ, AJ

RP2 – Ispitivanje ekstrakcije i povratne ekstrakcije, ispitivanje transporta, matematičko modeliranje ekstrakcijskih i transportnih procesa. Povratna sprega s RP1. LKM, MBŠ, MB1, JD, IŠR, NV, MB2, JR, NB

RP3 – Karakterizacija pozitivno ocjenjenih membrana iz RP2. DJ, AJ, SPJ, MJ, IK, ME, BA, NSV

RP4 – Ispitivanje djelotvornosti razvijenih membrana u realnim vodenim sustavima. MB1, JD, MB2, JR, LKM, MBŠ, IŠR, NV

Literatura:

1.     M. I. G. S. Almeida, R. W. Cattrall, S. D. Kolev, Polymer inclusion membranes (PIMs) in chemical analysis - A review, Anal. Chim. Acta. 987 (2017) 1–14.

2.     F. Sellami, O. Kebiche-Senhadji, S. Marais, N. Couvrat, K. Fatyeyeva, Polymer inclusion membranes based on CTA/PBAT blend containing Aliquat 336 as extractant for removal of Cr(VI): Efficiency, stability and selectivity, React. Funct. Polym. 139 (2019) 120–132.

3.     B. Kuswandi, F. Nitti, M. I. G. S. Almeida, S. D. Kolev, Water monitoring using polymer inclusion membranes: a review, Environmental Chemistry Letters 18 (2020) 129–150.

4.     B. Keskin, B. Zeytuncu-Gökoğlu, I. Koyuncu, Polymer inclusion membrane applications for transport of metal ions: A critical review, Chemosphere 279, 130604 (2021).

5.     M. A. Kaczorowska, The Use of Polymer Inclusion Membranes for the Removal of Metal Ions from Aqueous Solutions-The Latest Achievements and Potential Industrial Applications: A Review, Membranes 12: 1135 (2022).

6.     A. T. N. Fajar, M. Goto, Enabling Metal Sustainability with Polymer Inclusion Membranes: A Critical Review, J. Chem. Eng. Jpn. 56:1, 2153547 (2023).

7.     V. Eyupoglu, A. Unal, Investigation of PVDF-co-HPF based ultrafiltration polymer inclusion membrane for the extraction of cadmium ions, J. Appl. Polym. Sci. 141:45, 56212 (2024).

8.     B. Adigun, B. P. Thapaliya, H. Luod, S. Dai, Ionic liquid-based extraction of metal ions via polymer inclusion membranes: a critical review, RSC Sustain. 2 (2024) 2768–2780.

9.     M. H. Hammadi, S. Kerakra, S. Bey, F. Sellami, A. Djermoune, A. Habi, Advancements in Cr(VI) Removal from Aqueous Solution Using PLA/PBAT/GO/Cloisite 30b Hybrid Nanocomposite Polymer Inclusion Membranes, Water Air Soil Pollut. 235:730 (2024).

10.  M. Senila, Polymer Inclusion Membranes (PIMs) for Metal Separation-Toward Environmentally Friendly Production and Applications, Polymers 17:725 (2025).

  • Created on .
  • Hits: 214