prof.dr.sc. (trajno zvanje) Miloš Mladen

Opis područja istraživanja

Istraživanje uloge fenilboronične kiseline kao posrednika u staničnoj isporuci biološki aktivnih spojeva

Boronične kiseline su učinkovite u interakciji s glikanima i to reverzibilnom tvorbom boronatnih estera i diolnog vezivanja na glikane na površini staničnih membrana. Premda su razne borne kiseline poznate više od 100 godina, tek poslije prvih istraživanja boroničnih kiselina u ulozi inhibitora enzima kimotripsina (1971. god.), otkrivena su nova područja njihove primjene koja uključuju inhibiciju enzima serinproteaze i histondeacetilaze što je konačno kulminiralo uspješnom primjenom komercijalnog lijeka bortezomiba. Odnedavno su boronične kiseline pobudile veliki interes zbog njihovih mogućih uporaba u medicinske svrhe te je njihova biološka aktivnost aktualno predmet opsežnijih istraživanja koja obuhvaćaju i sinteze konjugata boroničnih kiselina s biološki aktivnim spojevima (lijekovima). Poseban znanstveni interes predstavlja razvoj i sinteza navedenih konjugata, koji bi imali antibakterijske, antifungalne, antiparazitske, antivirusne, antikancerogene i protuupalne aktivnosti. S druge strane, iznenađujuće je malo poznato o citotoksičnom i antiproliferacijskom djelovanju jednostavne fenilboronične kiseline, a gotovo ništa o djelovanju opisanih konjugata.

U eukariotskim stanicama ABC-proteini transporteri djeluju tako što uklanjaju potencijalno štetne tvari iz stanice, između ostalog i lijekove, pa se ovi proteini transporteri često nazivaju MDR transporteri (multi drug resistance). Na žalost, MDR-transporteri se nalaze i u membranama stanica raka, gdje prepoznaju najrazličitije lijekove i crpe ih iz stanica te na taj način tumore čine otpornima na široki spektar kemoterapijskih sredstava, stvarajući tako veliku prepreku za uspješnu terapiju. Umanjena efikasnost zahtijeva primjenu većih doza lijeka, što opet izaziva povećanje troškova liječenja, ali i nepoželjne posljedice izražene izazivanjem različitih nuspojava u organizmu. Stoga, interesantno je istraživati spojeve koji imaju osobinu poboljšanja transporta biološki aktivnih tvari (lijekova) preko stanične membrane u citozol. Takvi spojevi mogu pridonijeti duljem zadržavanju aktivnih tvari (lijekova) na staničnoj membrani i u citozolu, a time i njihovom produljenom djelovanju.